Brodogradilište Conero

Četiri prijatelja koji su dijelili strast prema plovidbi imali su isti san kojeg su sa puno vjere odlučili i ostvariti. U travnju 1973. osnovali su tvrtku CONERO. Početna investicija bila je samo 40.000 lira. Minimalna investicija s kojom je bilo moguće kupiti samo sirovine koje su korištene za izgradnju prvog broda za razonodu: kalup je posuđen od nekih poznanika, koji ga nisu koristili. Za svoje radno mjesto odabrali su poljoprivrednu šupu na selu Recanati i osposobili je za rad sa staklenim vlaknima. 

 

Sredstva od prodaje su dokapitalizirana i tako su napravljeni drugi identični brodovi, uvijek prodani poznanicima u okolici, koji su odmah procijenili karakteristike brodova i počeli ih usmeno reklamirati. U listopadu iste godine, tvrtka CONERO, ohrabrena uspjehom proizvedenih i prodanih plovila, odlučila je prvi put sudjelovati na "International Genoa Boat Show", s potpuno inovativnim modelom pod nazivom "CONERO 74". S obzirom na važnost izložbe, događaj je omogućio široki publicitet u cijeloj zemlji. U međuvremenu je posao nastavljen prodajom postojećih brodova te su, potaknuti zahtjevima kupaca, projektirali nove brodove. Naime, 1975. tvrtka CONERO predstavila se na međunarodnom sajmu nautike u Genovi s malim čamcem s ravnim dnom dužine 4 m, posebno pogodnim za obalni i lokalni ribolov u regiji Marche, komercijalno nazvanom "TRIS 400", ali poznatim među ribarima kao "BATTANA". Uspjeh ovog broda među ribarima bio je tako trenutan i u stalnom porastu, tako da je tvrtka CONERO 1978. godine započela proizvodnja većeg modela BATTANA, dužine 5 m, "TRIS 500".

 

U narednim godinama između 1980. i 1995., s ciljem stalnog i inovativnog usavršavanja, stvoreni su novi modeli brodova prikladni kako za rekreacijski tako i za sportski ribolov kao što su DELFINO OPEN, DELFINO 450, DELFINO RED, DELFINO CORAL, DELFINO OPEN, VIKING 47 i drugi modeli. U međuvremenu, s obzirom na brzu ekspanziju konstrukcije i dizajna plovila, tvrtka CONERO osjetila je potrebu za izgradnjom nove tvornice, opskrbljujući je svom najinovativnijom opremom tog trenutka. Tako je 1983. započela izgradnja nove tvornice u industrijskoj zoni Recanati (još uvijek trenutno sjedište tvrtke), a u rujnu 1985. proizvodno mjesto je svečano otvoreno u prisustvu glavnih lokalnih institucionalnih ureda.

 

Godine prolaze i osjeća se potreba za specijalizacijom u određenom području i tako je 1992. godine projektiran i izgrađen prvi 6 m profesionalni ribarski brod. Nazvan "DRIFTING", posebno je pogodan za ribolov u laguni na ušću rijeke Po. Bile su to godine snažne ekspanzije i postignuti su važni ciljevi i ciljevi, sudjelovanjem na velikim nautičkim izložbama i sajmovima u Italiji i inozemstvu te organiziranjem ribolovnih natjecanja duž jadranske obale. Potražnja za brodovima u ovom razdoblju je u stalnom porastu te je odlučeno da se asortiman ribarskih brodova proširi izradom većeg modela koji je još prikladniji za potrebe ribara. Tako je nastao "BREEZE", model od 7,30 m. s gotovo ravnim dnom, uvijek pogodan za ribolov u laguni na ušću rijeke Po. Nekoliko godina kasnije, uvijek vođen zahtjevima kupaca, dizajniran je "DRIFTING 660", čamac od 6,60 m. uvijek gotovo ravno dno; brod "BREEZE MARE”, 7,30 m. ovaj put s novim, ne više ravnim trupom, pogodnim za ribolov na otvorenom moru; i na kraju "BREEZE 820", brod od 8,20 m. i to s novim trupom pogodnim za plovidbu otvorenim i formiranim morima. "BREEZE 820", koji je sada postao radni konj tvrtke, imao je sve više posebnih zahtjeva tijekom godina, a također je dizajniran za korištenje u školama ronjenja i udrugama.

 

U 2012. godini, nakon industrijske gospodarske krize, tvrtka CONERO pretrpjela je značajno usporavanje prodaje i posljedično smanjenje proizvodnje. Tvrtka je ostala u svim ovim godinama ne mijenjajući korporativni profil, a menadžment je uvijek ostao s četiri osnivača. Tek u kolovozu 2017. godine, nestankom jednog od partnera i odlukom dvojice da se povuku iz posla, tvrtka definitivno prelazi u ruke direktora Domizio Mario i njegove dvije kćeri Katie i Debore. U stvarnosti su kćeri oduvijek bile zaposlene u upravi tvrtke s Katiom u administraciji, a Deborom u prodaji. Komercijalno i administrativno iskustvo uprave uspjelo se nositi s krizom i tvrtka CONERO ponovno je pokrenula punu proizvodnju u drugoj polovici 2017.